Psi su oduvijek poznati kao čovjekovi najbolji
prijatelji. No, unazad otprilike pola stoljeća njihova ljubav i briga za svog
vlasnika koriste se i u nove svrhe. U Hrvatskoj, prema podacima Hrvatskog
zavoda za javno zdravstvo, živi 17 665 osoba s nekom vrstom oštećenja vida.
Mali broj sretnika dobio je mogućnost svoj život upotpuniti i olakšati psom
vodičem. Jeste li se ikada zapitali kako teče proces školovanja psa vodiča?
Proces školovanja psa vodiča izrazito je zahtjevan proces,
kako organizacijski, tako i financijski. Kako bi se uspješno obučilo jednog psa
vodiča potrebno je u prosjeku čak dvije godine i 50 000 kuna. Uzmemo li u obzir i 70 radnih
sati koje slijepa osoba mora proći kako bi ovladala tehnikom bijelog štapa i dobila
priliku dobiti psa vodiča, troškovi znaju biti i viši.
Sam proces započinje odabirom šteneta prema njegovim
genetskim predispozicijama i
socijalizacijom u udomiteljskoj obitelji u trajanju od oko godine dana. Najčešće se biraju labrador
retriveri. Potom pas ulazi u program obuke koji, po potrebi, traje od šest do
osam mjeseci. U tom periodu psa se uči markiranju stepenica, zaobilaženju
prepreka, vođenju u prometu kao i pronalasku određenih stajališta i općim
naredbama. Pas mora biti sposoban samostalno odlučivati i snalaziti se u
nepredvidljivim situacijama. Zadnja dva mjeseca učitelj tijekom rada sa psom ima
povez na očima kako bi psu dočarao rad sa slijepom osobom. Vrijeme je to i
kada učitelj stupa u kontakt s osobom
kojoj će pas biti dodijeljen kako bi doznao sve o životu te osobe te uskladio
karakteristike i ponašanje psa s osobinama slijepe osobe.
Slijepa osoba također mora proći obuku u trajanju od
četiri do pet tjedana prije nego dobije
svog psa vodiča. Nakon što nauči sve naredbe koje njegov budući vodič i
prijatelj zna izvršiti prolazi kroz pokusni tjedan u kojem se ocjenjuje njihova suradnja i slaganje.
Prosječan radni vijek psa vodiča je sedam do osam godina, nakon čega se
umirovljuje i najčešće ostaje u krugu obitelji kod koje je bio i dotada jer
iako je u obitelj došao po zadatku, najčešće s njima stvori vezu i ljubav kao i
svaki drugi kućni ljubimac.
Iako je slijepim osobama najbolja pomoć koju mogu dobiti,
lista čekanja za ove pse može doseći i dvije godine. Razlog su skupi proces školovanja
i manjak zanimanja nadležnih institucija za ovaj problem. Unatoč svoj pomoći
koju pružaju, psi vodiči sa svojim vlasnicima često nailaze na
nerazumijevanje okoline, kao i zabrane pristupima mnogim prostorima. Udruge sva
svoja sredstva ulažu ne bi li ovo promijenili, no problemi poput ovog očito se
rješavaju malim koracima.
Više informacija možete potražiti na stranici Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
Dora Čolaković
