Nadahnjujući ratni veteran iz ove priče ostvario je zavidne rezultate. Prvak u
skijanju i biciklizmu, sudjelovao na OI, a danas ima svoj klub.
Tomislav Zadro iz
Vinkovaca nastradao je u minskom polju, no nije se predao, odlučio je da ga to
neće zaustavit u ostvarenju cilja. „Sport je preuzeo moj život“ - tvrdi
Tomislav.
Ovaj prijeratni
odbojkaš nakon tri mjeseca oporavka od amputacije i još tri mjeseca
rehabilitacije odlučio se vratiti u sport igranjem sjedeće odbojke. Odvozio je Škoda Valvoline Cup brdsku utrku i sudjelovao na Zimskim olimpijskim igrama u
Salt Lake Cityju 2002. godine, na kojima je kao jedini hrvatski sportaš u
slalomu osvojio 10. mjesto, te
u Pekingu, gdje je u biciklizmu u utrci na kronometar opet bio
deseti.
„Izgubio sam nogu, ali nisam odustao od
života. U stvari, rijetko se i prisjetim toga događaja. Ja sam živ,
ali četvorica mojih prijatelja iz protudiverzantskog voda poslije su poginuli u
Bosanskoj Posavini. Možda bih i ja bio među njima da nisam izgubio potkoljenicu
u minskom polju između Jošina i Trbušanaca“ - danas se prisjeća Tomislav.
Nakon rata je na
području na kojem je Tomislav stradao izvađeno više od 20 protupješačkih mina.
„Eto, moglo je biti i gore! Tri mjeseca sam proveo u bolnicama, pa još tri na
rehabilitaciji. Čak i u takvom ozračju nisam klonuo duhom „ odlučno tvrdi Zadro.
Da je dobar trener
pokazuju uspjesi njegovih učenika koji
se redovito natječu i osvajaju nagrade. Posebno je ponosan na hrvatskog paraolimpijca Marija Alilovića koji
je pod njegovim nadzorom u dvije godine treniranja postao svjetski prvak u
biciklizmu.
Ističe da mu veliku
potporu daje obitelj, supruga Barbara i
djeca Lucija, Zvonimir i Anu.
Slažemo se sa tvrdnjom
ovog inspirirajućeg sportaša da je jedina prepreka ona u našim glavama jer
možemo sve što si zacrtamo.
Sara Biškić
