Zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo zdrav način života. Iako su fitness
programi za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj rijetkost, u Zagrebu se možete okušati u programu za studente pod nazivom “Sport i rekreacija –moje pravo”.
Najviše fitness
programa za osobe s određenom vrstom invaliditeta nalazimo u inozemstvu. U
Hrvatskoj su slabo razvijeni, ali dobar su znak mladi i motivirani treneri s
projekta “Fitness za sve”,poznatiji pod nazivom “Sport i rekreacija –moje
pravo”. Projekt je namijenjen studentima
s invaliditetom Sveučilišta u Zagrebu i
ostalim studentima s invaliditetom koji imaju prebivalište ili boravište u
Zagrebu.
Redovita i planirana tjelesna aktivnost pozitivno će utjecati
na zdravlje studenta.
Treneri na projektu tvrde da grupni rad daje mogućnost da
aktivnosti provedene kroz igru i fizička aktivnost osobi koriste, kako fizički
tako i psihički. Osobe s invaliditetom imaju iste potrebe za kretanjem kao i
ostali.
Aerobik kao idealna vježba omogućava kontinuiranu tjelovježbu u svrhu
zadovoljenja potreba za kretanjem, a kao program pomaže osobama da unaprijede
svoje zdravlje. Svaki vid tjelovježbe ima pozitivno djelovanje na funkciju
organa i organskih sistema, ali i na psihološko stanje osobe.
Psihološki aspekti tjelesne aktivnosti su poboljšanje
raspoloženja, stvaranje pozitivne slike o samome sebi i povećanje osjećaja
korisnosti i sposobnosti.
Kada je u pitanju poučavanje i vježbanje aerobika, osobe
s invaliditetom ne razlikuju se od osoba koje nemaju teškoće, ali rad s njima
zahtijeva određena prilagođavanja, više ponavljanja i dodatni napor.
Prije samog uključivanja u aerobik potrebno je odrediti
vrstu i stupanj oštećenja, na osnovu kojih treneri određuju posljedice stanja.
Treneri određuju koliko teškoće
onemogućavaju sudjelovanje u
aktivnostima. Nivo motiviranosti osobe za učenje aerobika, nivo socijalnog
funkcioniranja u grupnim aktivnostima, kao i nivo ostvarljive komunikacije s osobom,
verbalne i neverbalne, također su elementi koje treba odrediti prije samog
početka.
Na osnovu tih faktora trener može odrediti koje vježbe osoba može usvojiti koliko može
prisustvovati u radu, kakvu komunikaciju mogu ostvariti međusobno i kojem
načinu komunikacije daje prednost,te naravno pretpostaviti kako osoba može reagirati u odnosu sa drugima
i kako će se ponašati u grupi.
Iako su većinom manje aktivna od ostale djece, djeca s
invaliditetom trebaju biti aktivna koliko god je to moguće. Takav način
života vodi i do ostalih problema uključujući gubitak mišića,manjak samopouzdanja,veću
zavisnost od drugih u svakodnevnom životu,te manje socijalnih interakcija.
Nasuprot tome prednosti vježbanja su jači mišići,veća izdržljivost, bolje zdravstveno stanje, veće
samopouzdanje, bolje socijalne vještine i veća neovisnost.
Za
više informacija o udruzi u kojoj se održava projekt „Fitness za sve“ te kako
se možete priključiti, pogledajte ovdje.
Tea Hukić