“FITNESS ZA SVE”


Zdravlje ponekad ne možemo izabrati, ali možemo zdrav način života.  Iako su fitness programi za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj rijetkost,  u Zagrebu se možete okušati u programu  za studente pod nazivom  “Sport i rekreacija –moje pravo”.

Najviše  fitness programa za osobe s određenom vrstom invaliditeta nalazimo u inozemstvu. U Hrvatskoj su slabo razvijeni, ali dobar su znak mladi i motivirani treneri s projekta “Fitness za sve”,poznatiji pod nazivom “Sport i rekreacija –moje pravo”. Projekt je namijenjen  studentima s invaliditetom  Sveučilišta u Zagrebu i ostalim studentima s invaliditetom koji imaju prebivalište ili boravište u Zagrebu.

Redovita i planirana tjelesna aktivnost  pozitivno će utjecati na zdravlje studenta.

Treneri na projektu tvrde da grupni rad daje mogućnost da aktivnosti provedene kroz igru i fizička aktivnost osobi koriste, kako fizički tako i psihički. Osobe s invaliditetom  imaju iste potrebe za kretanjem kao i ostali.

Aerobik kao idealna vježba  omogućava kontinuiranu tjelovježbu u svrhu zadovoljenja potreba za kretanjem, a kao program pomaže osobama da unaprijede svoje zdravlje. Svaki vid tjelovježbe ima pozitivno djelovanje na funkciju organa i organskih sistema, ali i na psihološko stanje osobe.

Psihološki aspekti tjelesne aktivnosti su poboljšanje raspoloženja, stvaranje pozitivne slike o samome sebi i povećanje osjećaja korisnosti i sposobnosti.

Kada je u pitanju poučavanje i vježbanje aerobika, osobe s invaliditetom ne razlikuju se od osoba koje nemaju teškoće, ali rad s njima zahtijeva određena prilagođavanja, više ponavljanja i dodatni  napor.

Prije samog uključivanja u aerobik potrebno je odrediti vrstu i stupanj oštećenja, na osnovu kojih treneri određuju posljedice stanja. Treneri određuju koliko teškoće  onemogućavaju  sudjelovanje u aktivnostima. Nivo motiviranosti osobe za učenje aerobika, nivo socijalnog funkcioniranja u grupnim aktivnostima, kao i nivo ostvarljive komunikacije s osobom, verbalne i neverbalne, također su elementi koje treba odrediti prije samog početka.

Na osnovu tih faktora trener može odrediti  koje vježbe osoba može usvojiti koliko može prisustvovati u radu, kakvu komunikaciju mogu ostvariti međusobno i kojem načinu komunikacije daje prednost,te naravno pretpostaviti  kako osoba može reagirati u odnosu sa drugima i kako će se ponašati u grupi.

Iako su većinom manje aktivna od ostale djece, djeca s invaliditetom trebaju biti aktivna koliko god je to moguće.   Takav način života vodi i do ostalih problema uključujući  gubitak mišića,manjak samopouzdanja,veću zavisnost od drugih u svakodnevnom životu,te manje socijalnih interakcija. Nasuprot tome prednosti vježbanja su jači mišići,veća  izdržljivost, bolje zdravstveno stanje, veće samopouzdanje, bolje socijalne vještine i veća neovisnost.



Za više informacija o udruzi u kojoj se održava projekt „Fitness za sve“ te kako se možete priključiti, pogledajte ovdje.


Tea Hukić