Sjedeća odbojka, odbojka za osobe s invaliditetom ušla je u
paraolimpijski program 1976. u Torontu. U sjedećoj odbojci mreža je postavljena
na visini od oko jednog metra, a teren je dimenzije 10x6 metara s linijom za
napad postavljenom dva metra od mreže. Igračima je dozvoljeno da blokiraju
servis uz pravilo da budu u kontaktu s terenom kad god su u kontaktu s loptom.
„Sasvim sam slučajno ušla u ovaj sport. Bivši predsjednik
Hrvatskog saveza sjedeće odbojke me doslovno zaustavio na ulici jer je vidio
kako hodam. Pitao me jel bi željela doći na trening i tako sam počela
trenirati.“ rekla nam je Andrea Giba, kapetanica ženske reprezentacije sjedeće
odbojke.
Giba je i sama osoba s invaliditetom te nam je rekla kako se
osjeća: „Što se tiče invaliditeta nemam nikakvog problema. Najbitnije je da se
ja sama pomirim s tim, a ja sam to napravila davno tako da nemam apsolutno
nikakvih prepreka.“
Branimir Andrušić je aktivni igrač kluba „Hrabri“ te izbornik
i trener u Hrvatskoj reprezentaciji ženske sjedeće odbojke.
U ovaj sport je ušao prije tri godine jer je studirao na
Kineziološkom fakultetu. Preko kolegija su obilazili sportove za osobe s
invaliditetom te je ušao u sjedeću odbojku.
„Sjedeća odbojka je puno teža, teren je manji, a samim tim
lopta brže dolazi do vas i puno je kompliciranije iz razloga što se moraš
kretat rukama i još k tome odigravat rukama.“ rekao nam je Andrušić za razliku
između sjedeće i stojeće odbojke.
„Djevojke su igrale protiv Nizozemske koja je druga
reprezentacija u Europi, treća u svijetu te sa Slovenijom. One su tek
početnice, pred njima tek dolazi vrijeme. Sljedeće godine će ići u Ukrajinu na
turnir i u Nizozemsku. Kao trener s Hrabrima sam osvojio turnir u Sloveniji,
2.mjesto u Slavonskom Brodu za turnir „Bljesak“, 3.mjesto na Sarajevo Open-u
prije dvije godine.“
„Veliko mi je zadovoljstvo igrati s osobama s invaliditetom.
Jedini nam je problem što je osobe s invaliditetom teško privoljeti u ovaj
sport, ali i općenito u bilo koji drugi sport. Nažalost, jako loše se radi po
tom pitanju u ustanovama. Trebalo bi malo više poraditi na tome i osobe
priključiti jer sve osobe koje su došle u taj sport nisu odustale nego su
ostale u tome pa ih se treba usmjeravati u taj sport.“ nadodao je Andrušić.
Anja Mihaljević i Ana Tvrdeić